Sourdough iz Ljubuškog s potpisom strine i nećakinje: Priča o kruhu, znanju i zajedništvu

U vremenu kada se sve više ljudi vraća prirodnim načinima pripreme hrane, jedna priča iz Ljubuškog posebno se ističe. Iza sve traženijih radionica izrade sourdough kruha stoje Klementina i Judita Rupčić – strina i nećakinja koje su, iako po struci ekonomistice, svoju pravu strast pronašle u kuhinji. Njihova priča spoj je obiteljskog iskustva, ljubavi prema hrani i želje da stečeno znanje podijele s drugima.

Pustolovina uzgoja prirodnog kvasca

„I Judita i ja smo velike zaljubljenice u kuhinju i dobru hranu. Ja, kao majka šestero djece, moram pokrivati cijeli spektar kulinarstva, dok je Judita više zaljubljenica u slatko pa i sama ima svoj brend Kolač&.“, istaknula je na početku razgovora Klementina, koja se u svijetu sourdougha našla u doba pandemije, kada je započela njena pustolovina uzgoja prirodnog kvasca.

„Prvi pokušaji nisu bili uspješni, ali upravo taj proces učenja me potpuno osvojio. S vremenom je to postalo više od hobija i više nije bilo povratka. Nakon godinu dana ostvarujem dobre rezultate i dobivam kruh koji nije kiseo, a moji ga ukućani s veseljem jedu – moj cilj je postignut! Od tada pa sve do danas u kontinuitetu hranim kvasac koji je danas star više od pet godina i koji, zbog svoje starosti, ima stabilnost i jačinu te ga koristim za sva dizana tijesta i kolače. Od prošle jeseni moj kvasac dobio je „mlađu sestru“ – pasta madre, koju sam dobila fermentirajući domaću jabuku iz Hardomilja, i s njom smo radile panettone i pincu“, kazala je Klementina.

Ideja za radionicu bila je Juditina, a na njezino uporno nagovaranje Klementina je pristala na izazov, jer je to za nju bio veliki izlazak iz komforne zone.

„Ideja za radionicu nastala je potpuno spontano i prirodno. Moja strina je više od pet godina u svijetu sourdougha i kroz to vrijeme zarazila je cijelu obitelj svojom strašću – nesebično dijeleći svoj kvasac, znanje i iskustvo. S druge strane, često sam osluškivala ljude oko sebe; prijateljice i poznanici često su me pitali kako nastaje takav kruh i može li se to naučiti. Upravo iz tog spoja, obiteljskog iskustva i stvarnog interesa okoline, rodila se ideja da pokrenem radionice.

Učenje i ugodno druženje

Od početka mi je bilo jasno da želim da upravo strina bude ta koja će voditi radionice, prvenstveno zato što sam zahvaljujući njoj ušla u svijet sourdougha i što na jednostavan, praktičan i razumljiv način prenosi svoje znanje stečeno vlastitim iskustvom.

I sama sam kroz njezin pristup vrlo lako naučila, pa sam bila sigurna da će i drugima omogućiti da bez poteškoća počnu raditi vlastiti sourdough kruh kod kuće. I ostalo je samo nagovoriti strinu na pristanak“, naglasila je Judita.

Nakon što je pristala na ideju, odmah su se bacile na osmišljavanje detaljnog plana i programa – razrađivale su vremenski okvir, tijek same radionice i promišljale što sve mogu ponuditi gošćama kako bi iskustvo bilo cjelovito i posebno.

„U taj proces uključile smo i dodatne, osobne detalje: sašile smo kape za košarice u kojima su sudionice nakon radionice nosile kruh, kao i pregače, tako da je svaka od njih imala svoju. Upravo tim malim gestama htjele smo stvoriti ugodnu, toplu atmosferu u kojoj će se svi osjećati dobrodošlo i opušteno. Koncept radionica osmislile smo tako da ne bude riječ samo o učenju, već i o ugodnom druženju.

Paralelno s radom na kruhu, sudionice su imale priliku opustiti se i uživati u pauzama između pojedinih faza pripreme. Tada smo stvarale mali gastronomski doživljaj – uz vina naših sponzora i pažljivo pripremljene sourdough proizvode. Na stolu su se tako našli sourdough raženi kruh, domaći sourdough krekeri, sourdough galette u slanim i slatkim varijantama te sourdough focaccia. Uz to smo poslužile i domaće suhomesnate proizvode i strinine sireve: od klasičnog sira do sireva s vlascem, čilijem i bučinom pastom. Sve zajedno dalo je radionici toplu, opuštenu atmosferu u kojoj se jednako učilo i uživalo“, rekla je Judita.

Iznimno pozitivna iskustva

Iako su od početka vjerovale u kvalitetu radionice, bile su ugodno iznenađene odazivom i velikim zanimanjem, zbog čega su održale i više radionica nego što su prvotno planirale.

„Svaka završena radionica, kao i komentari i dojmovi naših gošći, bili su nam snažan poticaj i potvrda da ono što radimo ima vrijednost – da je prepoznato i da sudionice zaista odlaze zadovoljne, ne samo stečenim znanjem o izradi kruha, nego i cjelokupnim iskustvom i atmosferom koja se stvori tijekom ta tri sata. Kroz radionice je prošlo pedesetak žena iz Ljubuškog, Mostara, Čapljine, Čitluka, Posušja, Gruda, Metkovića… Svaka grupa donijela je svoju posebnu energiju, a posebno nas raduje što su se žene međusobno povezivale, upoznavale, pa čak i ponovno susretale. Sveukupna iskustva su iznimno pozitivna i dodatno su nas motivirala da nastavimo dalje.

Zbog velikog interesa planiramo otvoriti novi ciklus sourdough radionica, ali i uvesti neke nove sadržaje na kojima već radimo. Ovakav koncept radionica predstavljao je pravu novinu, ne samo u našem gradu nego i šire u Hercegovini. Upravo ta svježina i drugačiji pristup pridonijeli su velikom interesu“, kazala je Klementina, naglasivši kako je sourdough kruh poseban zbog prirodne fermentacije, bez industrijskog kvasca. Lakše je probavljiv jer fermentacija djelomično razgrađuje gluten i škrob, a ujedno smanjuje i količinu fitinske kiseline, pa tijelo bolje apsorbira minerale iz kruha. Ima i niži glikemijski indeks u odnosu na klasični kruh, što znači da sporije podiže razinu šećera u krvi i duže daje osjećaj sitosti. Osim toga, prirodne bakterije mliječne kiseline doprinose zdravlju crijeva, a sam kruh ima bogatiji okus i dulje ostaje svjež.

Uz dobar pristup do vlastitog sourdough kruha

Trenutno postoji zanimanje i za radionice u drugim gradovima, što naše sugovornice itekako veseli, no za sada ostaju vjerne svom početnom konceptu i radionicama u Ljubuškom.

„Ne želimo da kvaliteta trpi. Otvorene smo za budućnost – ali u pravo vrijeme. Ne kažemo „ne“, nego „ne još“. Naše radionice namijenjene su svima – od početnika do onih koji su već pokušali pa odustali. Najveće prepreke često su u našoj glavi. Mnogi misle da je sourdough kompliciran, ali zapravo traži samo malo strpljenja i organizacije. Ljudi se često plaše da će „pogriješiti“, a zapravo je riječ o vrlo živom i prilagodljivom procesu u kojem se kroz praksu brzo stječe sigurnost. Upravo zato, uz dobar pristup i jasna objašnjenja, gotovo svatko može uspješno raditi svoj vlastiti sourdough kruh kod kuće. U usporedbi s klasičnim kruhom, zahtijeva više vremena – ali upravo to vrijeme čini razliku“, zaključile su Klementina i Judita, čiju priču ne čini posebnom samo kruh, nego i zajedništvo koje se oko njega stvara.

Antonela Marinović Musa / Bolji Ljubuški