Ljubušak Krešo Vujević osmislio verziju Rubikove kocke, dobio poziv na „Rast YU“, a onda je uslijedio šok!

U Rijeci je 1983. godine održana izložba na kojoj su inovatori s područja cijele Jugoslavije, ali i nekoliko zemalja svijeta: Meksika, Italije i Njemačke… predstavili svoje inovacije. Ljubušak Krešo Vujević također je sudjelovao na izložbi, a tom prigodom predstavio je svoju viziju mađarske, odnosno Rubikove kocke. Iako s ovog događaja nosi gorak okus, to nije bio razlog da se ne vratimo u prošlost i porazgovaramo o ovoj temi i njegovoj želji za stručnim usavršavanjem iz bilo koje oblasti znanosti. Ta se želja pretvorila u veliku ljubav prema stvaralaštvu i inovacijama.

„Samo koju godinu prije, moju je generaciju pogodila groznica Rubikove kocke! Naravno da sam se i ja zatekao među onima koji su željeli pokazati svoj talent u brzom slaganju te magične naprave, koja je ubrzo napravila selekciju između onih koji su bili pronicljivi i onih koji su samo proživljavali glavobolje zbog upornih pokušaja slaganja. Bio sam jedan od rijetkih koga je počeo zanimati sami mehanizam te jedinstvene Rubikove naprave. Još me više potaknuo sam tvorac iz Mađarske, koji je jedne prilike na televiziji izjavio da mu zadaje veliki problem stalna želja i neuspjeh, da stvori univerzalni mehanizam za sve moguće kombinacije kocki s više polja“, kazao nam je Vujević na početku razgovora.

Prijatelji su ga nagovorili da svoje otkriće prijavi tadašnjem saveznom zavodu za patente u Beogradu i tako je započeo njegov predani rad na detaljnim crtežima potrebnim za prijavu patenta.

„Ne mogu se točno sjetiti koliko sam mjeseci umovao, skicirao, planirao i napokon prijateljima otkrio da sam uspio osmisliti mehanizam koji se traži. U kratkom vremenu iz Beograda je stigao pozitivan odgovor. Tražili su od mene da do iduće godine po crtežima izradim prototip i poslali mi pozivnicu za Međunarodnu izložbu inovacija u Rijeci pod nazivom „Rast YU“. Nikada nisam doživio veće poniženje i razočaranje u životu kao te davne 1983. godine u svojoj 26. godini života! Jedino sam iz toga vremena sačuvao primjerak Nedjeljne Dalmacije i crteže koje su mi, po obvezi, vratili organizatori izložbe. Doživio sam veliki šok kad se među vraćenim materijalima nije našao moj prototip na kojem sam radio skoro godinu dana. Šok je bio još veći što mi iz Rijeke nitko nije znao objasniti gdje se zagubio moj prototip nove verzije moje super kocke“, prisjetio se naš sugovornik ovog događaja.

Napokon, kada je zaprijetio tužbom, zakazali su određen dan i sat kad će se na njegov poziv javiti tadašnji direktor izložbe Željko Orešković.

„Razgovor je započeo u opuštenom raspoloženju, da bi gospodin (tada drug) Orešković izjavio kako su riješili problem mog prototipa. Rekao je kako su sastavili zapisnik u krugu djelatnika i da će mi poslati poštom jedan primjerak u slučaju ako odlučim podići tužbu protiv njih. Na moj upit što piše u zapisniku, između ostalog je izjavio: „Vaš prototip greškom je uništen nakon zatvaranja izložbe! Radnici koji su spremali i čistili dvoranu, greškom su ga bacili u smeće sa ostalim otpadom!“ Kad sam shvatio da još držim slušalicu u ruci i da je u meni ostalo još malo snage, zamolim tog gospodina da mi nikada ne pošalju taj zapisnik na kućnu adresu, a ja izjavim da zauzvrat od njih nikada neću tražiti neku nadoknadu. Znam da sam se nakon tog razgovora žurno zaputio preko splitske Rive do stana. Ne znam jesu li mi tekle suze, samo znam da sam cijelim putem bolno i tiho jecao. Samo je moja obitelj i uži krug prijatelja znao za moje veliko životno razočaranje. Sa mnom su suosjećali te su zamoljeni da se u mojoj blizini ne spominje niti pokazuje bilo kakva verzija kocke. To je trajalo punih 40 godina, sve do pretprošlog ljeta kad su moji unuci iz Splita sa sobom donijeli Rubikovu kocku u Ljubuški. Saznali su za sve te su me zadužili da ih poučim kako mogu najlakše složiti kocku“, rekao je Vujević, koji je u to vrijeme bio vozač splitskog Prometa.

S unucima i unukama danima je, korak po korak, prolazio kroz svaku fazu slaganja, a njegovo je zadovoljstvo tim veće jer su u brzom slaganju Rubikove kocke postali daleko bolji od njega.

„Što se tiče mog daljnjeg životnog puta kroz inovacije, bolje reći kroz dubinsko promišljanje iz raznih oblasti znanosti, to je ljubav koja kad vas jednom pogodi – traje i u mom slučaju nikad ne prestaje! Moja je velika ljubav astronomija i homerologija. Na temu homerologije objavio sam knjigu. Nisam doživio nikakvo priznanje, jedini mi je uspjeh što se u krugu hrvatskih znanstvenika pojavio čisti plagijat mog rada. Nedavno me je dobro nasmijala reakcija recenzenta sporne knjige dr. sc. Stjepana Lapende: „Budite mu zahvalni na plagiranju, nitko neće plagirati tuđe budalaštine!“

Za kraj razgovora Vujević nam je otkrio način na koji se najlakše može složiti Rubikova kocka.

„Za početnika je najbolji način da ga postepeno uvodite, korak po korak, u prvih desetak poteza. Nakon toga, svoje unučice i unuke zadužio sam da sami često slažu tih desetak prvih poteza, kako bi im postala rutina. Naravno, treba strogo paziti da u samom početku previše ne opteretite onoga koga poučavate. Tek kad sami požele učiti dalje, važno je paziti da svaki idući korak polako usvajaju. Djeci to ide brže nego odraslima. Jedan moj unuk usavršio je slaganje već u prvom razredu osnovne škole. Može je složiti brže od mene. Također, osmislio sam zanimljiv turnir slaganja u mojoj obitelji, koji je, po mom mišljenju, jedini vjerodostojan.

„Svi uzmemo po jednu kocku u ruke i stalno je miješamo te nakon određenog vremena dodajemo jedni drugima i tako se mijenjamo u krug. Nakon određenog vremena svi stavimo ispred sebe kocku koju zateknemo u ruci i dugo je pažljivo promatramo. Prije nego je dodirnemo i uzmemo u ruke, moramo okrenuti glavu u stranu i tek tada možemo napraviti prvih nekoliko poteza koje smo unaprijed osmislili. Tek kada je spustimo ispred sebe možemo je opet promatrati i osmišljavati iduće korake slaganja. Moram priznati da u ovakvom načinu slaganja daleko zaostajem za unucima, ali je ipak svaki put uspijem složiti. Svim roditeljima koji planiraju djeci kupiti Rubikovu kocku, poručio bih da kupe još jednu i za sebe. Ta je aktivnost svakome korisna za razvoj i očuvanje mentalnog sklopa. Samo nemojte odustati ako vam kažem da do uspjeha trebate između 120 i 150 koraka!“, zaključio je Vujević.