U jednoj od najstarijih europskih solana, onoj u Stonu, završena je berba soli, a među ljudima koji su sudjelovali u očuvanju stoljetne tradicije našli su se i Ljubušaci Ljuban Mišetić i Mladen Živkušić.
Ekipa Dnevnika Nove TV posjetila je stonsku solanu, gdje se sol i danas skuplja gotovo na isti način kao prije nekoliko stoljeća – ručno, uz pomoć grebala, lopata i drvenih vagona.
Radni dan počinje već u šest sati ujutro. Berači ulaze u bazene, sol skupljaju na gomile, a potom je lopatama ubacuju u vagone i izvlače prema skladištu.
Među njima je i Ljuban Mišetić iz Ljubuškog, kojemu ovakav posao nije samo berba soli, nego nastavak obiteljske tradicije.
„Ovako je moj pradjed, did, tata i ja. Ovo je tradicija koja se ne smi zaboravit“, kazao je Mišetić za Dnevnik Nove TV.
U berbi sudjeluje i Mladen Živkušić iz Šipovače, dok među beračima ima ljudi iz različitih krajeva Dalmacije i Hercegovine.
Berba ove godine počela ranije
Zbog visokih temperatura ovogodišnja berba počela je ranije nego inače. Vremenske prilike ključne su za proizvodnju jer jedna ili dvije kiše u pogrešnom trenutku mogu ozbiljno ugroziti cijelu berbu.
Vlasnik Solane Ston Sveto Pejić kazao je kako u dva bazena tijekom noći može nastati oko pet tona soli, a ove se godine u dvije ture očekuje ukupno oko 300 tona.
Od trenutka kada morska voda uđe u proces do stvaranja prvih zrna soli potrebno je između 40 i 45 dana kako bi se postigla potrebna koncentracija. Nakon toga salamura odlazi u bazene u kojima, ovisno o temperaturi i isparavanju, nastaju deseci tona soli.
Tradicija koja je postala i turistička atrakcija
Gotovo svaki korak berbe i danas podsjeća na vrijeme Dubrovačke Republike. Nekada se sol prikupljala iz 18 bazena, dok se danas bere iz dva.
Promijenio se tek dio procesa, ali je ljudski rad i dalje nezamjenjiv. Nakon berbe sol se prevozi drvenim vagonima, prirodno cijedi i suši, a nakon mjesec ili dva spremna je za pakiranje.
Ručno branje soli s vremenom je postalo i prava turistička atrakcija. Posjetitelji Stona sa zanimanjem promatraju berače koji na visokim ljetnim temperaturama nastavljaju posao koji su na istome mjestu obavljale brojne generacije prije njih.
Za neke je to turistička zanimljivost, za druge težak ljetni posao, a za Ljubana Mišetića i ostale berače – tradicija koju vrijedi sačuvati i prenijeti novim generacijama.
