‘BAKA KATA – ŽIVOT ISPISAN LJUBAVLJU, VJEROM I BLAGOSLOVOM’
Uz priču o teškom, ali životu u kojem se nikad nije predavala, objavljene su i fotografije vitalne bake Kate koja i na pragu 100. rođendana čak i – plete, i to – bez naočala! Baka Kata je, kako stoji u objavi, rođena 5. siječnja 1928. godine od oca Peje i majke Ruže.
– Kata je bila najstarija od njihovih dvanaestero djece. Od najranijih dana nosila je na svojim plećima dio života svoje velike obitelji, a kroz godine je postala majka, baka, prabaka i šukunbaka. Danas iza nje stoji velika obitelj – sedmero djece, unučad, praunučad i šukununučad, generacije koje su nastavile život i nose dio njezine priče.
Udala se sa samo 19 godina. Od tada je prošla kroz dug i bogat život, ispunjen radom, brigom za obitelj, odricanjem, ali i mnogim lijepim trenucima. Život kakav je nekada bio – skroman, težak, ali ispunjen obitelji, vjerom i međusobnim poštovanjem – navodi se na Facebooku Župe Poljaci i dodaje:
– A danas, u svojim godinama, baka Kata još uvijek je među nama – vedra, nasmijana i samostalna. Kreće se bez tuđe pomoći, ne predaje se godinama i, kako sama kaže, doktoru gotovo i ne ide. Ono što posebno zadivljuje jest da plete bez naočala, mirnih i sigurnih ruku, kao da godine za nju nisu ništa drugo nego broj zapisan u kalendaru.
Ali možda je najljepše ono što kaže o svojoj vjeri:
„Nikad nisam ni ustala ni legla, a da se dragom Bogu nisam pomolila.“
U tim riječima kao da je sažet cijeli njezin život.
Svako jutro zahvalnost, svaka večer molitva. A u tim molitvama najvažnije mjesto imaju njezina djeca i njihova djeca – da budu živi, zdravi, sretni i da ih dragi Bog čuva.
Jer majčina briga ne prestaje kada djeca odrastu. Ona traje cijeli život. A kod bake Kate ta ljubav se danas proširila na čitave generacije.
Gledajući njezine fotografije, čovjek ne vidi samo jednu stariju ženu. Vidi čitav jedan život. Vidi godine rada, ljubavi, obiteljskih radosti, briga, molitvi i uspomena. Vidi ženu koja je dočekala da iza sebe ima djecu, unuke, praunuke i čukununučad – svoje najveće bogatstvo.
Koliko je samo uspomena stalo u tih gotovo sto godina života. Koliko ljudi, događaja, rođenja, vjenčanja, rastanaka i ponovnih susreta. Koliko je puta baka Kata nekoga zagrlila, utješila, dočekala, ispratila i za nekoga se pomolila.
I zato su ovakve fotografije mnogo više od običnih fotografija. One su uspomena za generacije koje dolaze. Da jednoga dana njezina praunučad i čukununučad pogledaju ove slike i kažu:
„Ovo je naša baka Kata. Žena koja je živjela dugo, ali je najvažnije – živjela je za svoju obitelj.“
Neka joj dragi Bog podari još mnogo mirnih i blagoslovljenih dana, dobro zdravlje, osmijeh na licu i snagu u rukama. A njezinoj velikoj obitelji neka podari ono za što se baka Kata svih ovih godina molila – zdravlje, mir, slogu, ljubav i Božji blagoslov.
Jer postoje ljudi čiji život nije samo njihov život. Njihov život postane korijen čitave jedne obitelji. A baka Kata je upravo jedan takav korijen.
Rođena 5. siječnja 1928. – i još uvijek vedra, nasmijana, vrijedna i zahvalna Bogu.
Živa uspomena jednog vremena. Majka, baka, prabaka i čukunbaka. Žena vjere. Žena obitelji. Žena koja i danas svojim osmijehom govori da je život, bez obzira na godine, lijep dar. Baka Kata je najstarija osoba na teritoriju Ravne-Brčko – stoji na kraju emotivne objave o baki Kati.
Ne moramo ni naglašavati kako je objava za kratko vrijeme prikupila brojne lajkove, komentare i dijeljenja. U komentarima se posebno vidi kako je baka Kata omiljena među svima koji je poznaju, a izdvojili smo samo neke:
– Žena, Majka, Kraljica i Velika Lavica… takva je Baka Kata. Koliko je život mazio, sve se vidi u njezinim Rukama. Neka je živa i zdrava još dugo svojoj djeci i svojim Najmilijima. Takve Bog posebno voli;
– Pozdrav baki Kati, prekrasna obitelj, sve ih poznajem, sestra Luca, naša Hrgovčićka, 5. 1. 1936. Naša snaja s istim osobinama kao i njezina starija sestra Kata. Njihova pokojna sestra Janja, moja krizmena kuma. Puno pozdrava tetki Kati i cijeloj obitelji;
– Bako, Bog te blagoslovio i cijelu tvoju Obitelj. Predivno svjedočanstvo;
– Puno zdravlja i sreće baki Kati i još puno godina.
– Jedna dobra duša za sve…
Uz priču, evo i nekoliko zanimljivosti o župi Poljaci. Naime, kako se navodi na istoj stranici, istoimeno selo Poljaci smješteno je u sjeveroistočnom dijelu Bosanske Posavine u jugozapadnom dijelu Brčko distrikta u slivu rijeke Tinje.
– Za selo Poljake možemo reći da je jedno od nastarijih na ovim prostorima, a prema arheološkim istraživanjima, bilo je nastanjeno još za vrijeme brončanog doba. Na području današnje župe Poljaci na lokalitetu Ljeskovac, istraženo je naselje iz kasnog brončanog doba. U Šematizmu Bosne Srebrene za 1856., a prema podacima iz 1855. godine, u župi Dubrave navodi se naselje Poljaci s 23 obitelji i 210 članova. Župa Poljaci utemeljena je 20. travnja 1926. godine odvajanjem pojedinih naselja od župa Dubrave i Ulice – navodi se te dodaje, među ostalim, kako je župa u trenutku osnivanja imala 113 kuća i 1031 vjernika.
– Nażalost, Poljaci kao i druga naša mjesta poslije posljednjeg rata, bilježe rapidan pad broja stanovnika – stoji, među ostalim u objavi na Facebooku župe Poljaci, a riječ je o izvacima iz teksta Josipa Lelića.
Inače, na Facebook stranici administratori napominju kako je ova grupa osnovana za sve župljane i prijatelje župe “Snježne Gospe” Poljaci, kako u domovini tako i u inozemstvu, s ciljem upoznavanja i dijeljenja informacija i novosti i svega ostalog što se tiče te župe.
Ivana Brkić – Ćubela / Večernji list
