Podrška, razumijevanje i uključivanje: Ljubuški obilježava Svjetski dan osoba s Down sindromom
Svjetski dan osoba s Down sindromom prilika je da se podsjetimo koliko su važni razumijevanje, podrška i uključivanje u zajednicu. Upravo zato Udruga roditelja djece s posebnim potrebama Duga Ljubuški, u suradnji s Edukacijsko-rehabilitacijskim centrom za osobe s teškoćama Ljubuški te osnovnim školama u gradu, u petak, 20. ožujka, organizira poseban događaj koji slavi različitosti i radost zajedništva.
Druženje i kreativne aktivnosti
„Djeca će pripremati i posluživati kavu, a osim toga crtat će i plesati. Cilj je kroz druženje s djecom prepoznati njihove potencijale i pružiti priliku za obrazovanje, zaposlenje i socijalizaciju. Pozivamo vrtiće, škole, poslodavce, institucije i sve građane da stvore svoje male trenutke zajedništva kroz razgovor, kreativnu aktivnost i gestu pažnje koja povezuje ljude i gradi osjećaj pripadnosti. Dođite u petak na Trg dr. Franje Tuđmana u 10 sati. S radošću vas očekujemo!“, poziv je koji je uputio Markan Primorac, predstavnik Udruge roditelja djece s posebnim potrebama Duga Ljubuški.
Ravnateljica Edukacijsko-rehabilitacijskog centra za djecu, mlade i odrasle osobe s teškoćama u razvoju Grada Ljubuškog, Zora Skoko, kazala je kako u skupini odraslih osoba s OSI usluge Centra koriste četiri mladića s Down sindromom, dok je najmlađi korisnik usluga individualnih terapija beba stara šest mjeseci, koja je trenutno u individualnoj terapiji kod fizioterapeuta.
„Budući da borave svakodnevno četiri sata u Centru, kroz različite aktivnosti koje imaju u programu rada, terapeuti nastoje što više uključiti sve korisnike. Najviše ih veseli kada pripremaju i serviraju doručak, pospremaju radni prostor, a vole i vježbe koje se izvode s fizioterapeutima i Fitness Anny.
Najmlađi korisnik će, pak, postupno biti uključen i kod logopeda i edukacijskog rehabilitatora, kao i dječak od 3,5 godine koji je uključen kod fizioterapeuta na individualne tretmane. Imamo i dva korisnika koji su prošli program rane rehabilitacije; sada su već školski obveznici, ali su i dalje uključeni u individualne tretmane kod fizioterapeuta, logopeda i edukacijskog rehabilitatora. Postoji stalna suradnja terapeuta i stručnog kadra škola koje učenici pohađaju.
Radionicu koja se održava jedanput za djecu osnovnoškolske i srednjoškolske dobi pohađa pet korisnika s Down sindromom. Kroz radionicu nastojimo razviti njihove socijalne vještine. Uz suradnju sa svim školama na području grada Ljubuškog, kroz različita događanja, radionice i manifestacije, nastojimo ukazati na važnost i vrijednost osoba s Down sindromom“, istaknula je Skoko.
Rana intervencija i edukacija
Na upit koliko je važna rana intervencija i edukacija roditelja osoba s Down sindromom, naša sugovornica naglasila je kako se već duže vrijeme ukazuje upravo na važnost rane intervencije i edukacije kako roditelja tako i stručnog kadra koji će biti uključen u cjeloživotni rast i razvoj djece, a kasnije i odraslih osoba s Down sindromom.
„Može se ustvrditi da postoji mali pomak. Vidljivo je da se roditelji odmah po rođenju djeteta, ako ne postoje neke zdravstvene poteškoće, uključuju s djetetom u tretmane, a i sami traže stručnu pomoć. Ne smijemo izostaviti ni važnost društvenih mreža koje su izuzetno bitne u svemu ovome, s obzirom na to da se putem njih lakše dolazi do potrebnih informacija (edukacija, informacije u vezi s tretmanima, povezivanje roditelja…)“, rekla je Skoko.
Osvrćući se na metode ili aktivnosti koje se pokazuju najkorisnijima u radu, dodala je kako sve ovisi o trenutačnom stanju djeteta.
„Stavila bih naglasak na prevenciju te psihološku podršku roditelja i uže obitelji. Pedijatar je ključna osoba koja je spona između svih koji su u procesu rada s djetetom; on je taj koji će najbolje uputiti roditelja gdje i kako. Bitno je da dijete bude što ranije uključeno kod fizioterapeuta, uz postupno uključivanje logopeda i edukacijskog rehabilitatora. Kako bi rad s djecom bio što uspješniji, bitno je da ustanove šalju svoj stručni kadar na edukacije koje se temelje na ranoj rehabilitaciji.“
Za sve one koji žele raditi s osobama s Down sindromom važno je da su empatični, jer je empatija ono što nas pokreće u svemu.
„Izuzetno je važno da se stalno educiraju, ne samo u području koje je bitno za rad s djecom nego i s roditeljima. Važna je i međusobna suradnja svih terapeuta koji rade s djetetom zbog razmjene informacija o samom djetetu. Također je izuzetno važno pokušati dati priliku da se osobe s OSI zaposle na radnim mjestima za koja su kompetentne, a obično su to pomoćna zanimanja. Znamo koliko je važno raditi i razvijati osjećaj da smo društveno korisni. Svi imamo tu potrebu, pa tako i osobe s OSI. Smatram da bi trebalo dati priliku za zapošljavanje osoba s invaliditetom i na taj način promicati i njih, ali i sve koji su u posrednom ili neposrednom kontaktu s njima“, zaključila je Skoko.
Autor: Antonela Marinović Musa