Blagdanski intervju s psihologinjom Doris Vlašić

Božić je blagdan koji simbolizira toplinu, zajedništvo i mir, odnosno vrijeme kada se naglasak stavlja na obitelj, bliskost i međusobnu povezanost. Ipak, uz radost i iščekivanje, ovo razdoblje može biti i emocionalno zahtjevno, ispunjeno raznim očekivanjima, sjećanjima na prošla iskustva te čitavim spektrom osjećaja – od sreće i zahvalnosti do nostalgije ili pritiska. Upravo zato, u blagdanskom vremenu važno je zastati, usporiti svakodnevni ritam, osluhnuti vlastite potrebe i emocije te osvijestiti prave vrijednosti koje Božić nosi – razumijevanje, prihvaćanje i međusobnu podršku.

Tim povodom razgovarali smo s Doris Vlašić, dječjom i adolescentnom integrativnom psihoterapeutkinjom pod supervizijom, magistrom psihologije i diplomiranom pedagoginjom. Doris ima višegodišnje iskustvo u radu s djecom i mladima u sustavu odgoja i obrazovanja, kao i u privatnoj praksi iz područja psihologije i psihoterapije za djecu i mlade. Posebno je usmjerena na pružanje podrške djeci, adolescentima i mladima u suočavanju s razvojnim teškoćama i različitim životnim izazovima, a svoje znanje i vještine kontinuirano nadograđuje kroz brojne edukacije, seminare i projekte, čime je stekla i niz vrijednih certifikata.

Zašto su blagdani za neke ljude vrijeme radosti i bliskosti, dok su za druge izvor pojačanog stresa, tuge ili unutarnje napetosti? Što najčešće utječe na takve različite doživljaje?

Prema stručnim istraživanjima, blagdani pojačavaju ono što već nosimo u sebi i u svojim odnosima, pa zato mogu biti doživljeni vrlo različito. Ponekad s našim osobnim emocionalnim stanjem smo uzrok svojih očekivanja – što često uzrokuje pojačani stres, tugu ili unutarnju napetost. Ponekad nas naša okolina i/ili tuđa očekivanja dovedu to tih stanja. Spomenuta vlastita i nametnuta očekivanja dovode do emocionalne iscrpljenosti, razdražljivosti i tjeskobe. Zbog toga, nije neuobičajeno da se tijekom blagdana kod nekih ljudi pojavljuju tuga, unutarnja napetost, nerazumijevanje, i/ili obiteljske nesuglasice.

Također, hoće li netko blagdane doživjeti kao vrijeme radosti, bliskosti ili kao izvor stresa i tuge  ovisi i od obiteljskih odnosa te financijske situacije jer živimo u teškim financijskim vremenima. Roditelji rade i po dva posla da bi preživjeli te da u priliku omoguće djeci ono što im je potrebno. Uz navedeno, sve je češća potrebe za kontroliranjem i/ili perfekcionizmom, kao i brojni drugi faktori..

Često u svom radu susrećem ljude koji kažu da ne osjećaju mir, što se odražava kroz različite poteškoće u njihovom životu. Što zapravo znači osjećati mir? To ne znači biti na mirnom mjestu, nego osjećati smirenost u srcu čak i kada smo okruženi bukom, očekivanjima i stresnim situacijama. Tek kada uspijemo postići takav unutarnji mir kroz veću prisutnost, dublje razumijevanje prema sebi, podijeljenu odgovornost i prihvaćanje da ništa ne mora biti savršeno, osjećaji radosti i bliskosti mogu doista prevladavati.

Kako se nositi s pritiskom da za blagdane sve mora biti savršeno – od obiteljskih odnosa i bogate trpeze do darova i opće atmosfere?

Ako pogledamo s vjerske strane, smisao došašća bi trebao biti mir. Umjesto spomenutog mira često se nažalost događa potpuno suprotno. Neka svatko sebi postavi pitanje: „Tko stvara pritisak”? Jesu li to vlastita i/ili tuđa očekivanja, „čarolije” komercijalizma, savršene fotografije idiličnih obitelji na društvenim mrežama, nestrpljenje koje je posvuda oko nas? Tko nas odmiče od jednostavnosti najradosnijeg kršćanskog blagdana i mira koji nam je svima potreban?

Nakon što je svatko za sebe iskreno odgovorio na postavljeno pitanje,  napravite samocenzuru –  usporite,  zaustavite se. Već danas možete možete postupiti malo drugačije nego što ste to činili prošle godine. Važno je postaviti granice, osvijestiti vlastite mogućnosti i prepoznati koliko obaveza vam je dovoljno. Njegujte svoje obiteljske rituale jer svaka je obitelj priča za sebe — s vlastitim pravilima, običajima i odnosima. Čuvajte mir unutar svojih obitelji kako bi one bile sigurno mjesto odmora, razumijevanja i rasterećenja, a ne izvor dodatnog pritiska.

Na koji način roditelji mogu djeci približiti prave vrijednosti blagdana, poput zajedništva, zahvalnosti i empatije, u vremenu kada je naglasak često na darovima i materijalnom?

U ovom užurbanom načinu života, prave vrijednosti: zajedništvo, zahvalnost i empatiju roditelji najbolje mogu približiti djeci kroz zajedničko provedeno vrijeme, kroz isitnsku prisutnost i iskreno razumijevanje. U vremenu u kojem živimo, to je ono što je današnjim obiteljima najpotrebnije – i ujedno najvrjednije što roditelji mogu darovati svojoj djeci.

Iako sam već dosta o tome pričala, moram opet istaknuti kako se događa da roditelji zbog osobne zauzetosti darovima nastoje nadomjestiti neprovedeno vrijeme i ljubav, što djeca itekako primijete i osjete. Tada djeca imaju sve što požele, osim osjećaja nazočnosti svojih roditelja. Takvi darovi ne uklanjaju usamljenost kod djece niti će u konačnici ukloniti krivnju koju roditelj osjeća zato što nije dovoljno uključen u život svoga djeteta.

Djeca vole darove i trebaju im se pokloniti ponekad jer darivanje pridonosi međusobnoj povezanosti, ali ono nikada ne smije biti ključno u odnosu. Volim uvijek podsjetiti da se dar može i izgubiti, ali njegovo značenje se nosi dugo u srcu.

Iskoristite zajedničke trenutke bez užurbanosti svakodnevnice i uključite se u dječju igru. Na taj način, djeca će u svoj budući život ponijeti značajne emocionalne uspomene iz djetinjstva.

Pozivam sve roditelje da u opuštenim trenucima sa svojom djecom pogledaju zajednički film, odlože mobitele, za koje sam sigurna sam da će i djeca rado odložiti, kao i play station. Ponudite djeci zajedničke trenutke uz društvene igre koje donose puno smijeha i u kojima je osmijeh djece na prvom mjestu. Djeca vole priče. Ispričajte djeci kako ste vi provodili Božić kada ste bili njihovog uzrasta. Vodite se roditeljskim osjećajem i uživajte u opuštenim aktivnostima sa svojom djecom, i ne zaboravite da djeca osjećaju da ih volite kroz vaše postupke i način ophođenja prema njima.

Često mi djeca kažu kada se nađu u teškom razdoblju kako se prisjete zajedničkih trenutaka s roditeljima koji im služe kao podsjetnik na sigurnost i povezanost. Djeca možda ponekad ne shvaćaju koliko im roditelji pružaju, no kada odrastu, pogledat će unatrag i shvatiti da su roditeljska ljubav i prisutnost bili najveći od svih darova, i to je ono što se pamti.

Što je, prema Vašem mišljenju, ključno za emocionalno ispunjene blagdane?

Smatram da za emocionalno ispunjene blagdane nisu presudni darovi, odjeća, torbice, ni  komercijalizam u kojem se često izgubimo,  već jednostavnost i ono što nosimo u srcu. Mir koji nosimo u sebi i prema sebi temelj je mira koji dijelimo s drugima. Također, već spomenuto zajedničko vrijeme, istinska prisutnost i iskreno razumijevanje, kao i zahvalnost. Zahvalnost dragom Bogu na daru života kao i svim darovanim milostima. U svemu što nam se nudi važno je nastojati se ne izgubiti, nego se uvijek iznova podsjećati da dragi Bog od nas traži upravo to –  jednostavnost i skromnost srca.  Također, ako nastojimo živjeti svaki trenutak prisutno i svjesno – jer samo je to život (ne kontinuirano vraćanje u prošlost ili predviđanje budućnosti)  imat ćemo emocionalno ispunjenje.  Tijekom, prije i poslije blagdana češće poklanjajmo jedni drugima lijepe, ohrabrujuće riječi, međusobno razumijevanje, suosjećanje, pravednost – umjesto sve prisutnijih negativnih komentara, ogovaranja, osuđivanja i agresivnog načina komunikacije. Uvijek je lakše vidjeti ono loše i negativno. Mnogo je teže stati, razmisliti o težini svojih riječi i iskreno se zapitati što je to u meni što me potiče da komentiram, sudim ili ponizim drugoga.

Koju biste poruku uputili čitateljima u ovom blagdanskom vremenu?

Iznimno sam zahvalna što kroz svoj rad svakodnevno imam priliku svjedočiti ljudskoj snazi i borbi. Život nije lagan, ali upravo me ta upornost i hrabrost ljudi iznova podsjećaju koliko su snažni. Kada se osvrnemo na godinu iza nas, shvatimo da se zapravo puno toga dogodilo: lijepih trenutaka, manje lijepih, tužnih i bolnih trenutaka. Ponekad se činilo kao da nema izlaza – ali smo svaki put, zapravo izašli iz svakog spomenutog trenutka, bogatiji za mnoga iskustva i snažniji. Kada smo sretni – čini nam se kao da sreća prođe za tren – kada smo tužni, čini nam se kao da ne prolazi vrijeme nikako. Međutim, zajedničko emocijama i sreće i tuge jest to da kada se dogode  ne traju vječno i podjednako prođu. Kao i prethodnih godina, razmislimo što nas sprječava da duh radosti, duh zajedništva, jednostavnosti i mira  nosimo kroz cijelu godinu. Pazite na vlastito zdravlje, ali i zdravlje svih koji vas okružuju. Pazimo jedni na druge. Ako si međusobno ne možemo donositi samo dobro, nemojmo ni loše.

 Na kraju, Vama, Vašoj redakciji, kao i svim čitateljima, želim sretan i blagoslovljen Božić i novu 2026. godinu uz obilje Božjeg blagoslova. Uživajte u blagdanskom vremenu, miru i zajedništvu. Ne zaboravite, iz mode nikada neće izaći dobra duša i ljudskost. Sve drugo je prolazno.

Razgovarala: Antonela Marinović Musa / Dnevni list