KRIŽNI PUT: Podrška Igoru Štimcu i poziv na ozbiljno hrvatsko djelovanje u BiH
Glazbena skupina Križni put, čiji su glavni autori Dario Vištica iz Veljaka i Nikola Šimić Tonin iz Drinovaca ovim putem izražava javnu potporu Igoru Štimcu nakon posljednjih prozivki kojima je bio izložen zbog svojih izjava i javnih istupa o položaju Hrvata u Bosni i Hercegovini.
Kao domoljubna glazbena skupina koja kroz svoje pjesme čuva sjećanje na hrvatsku patnju, stradanje i dostojanstvo, smatramo da nije prihvatljivo da se svaki jasan hrvatski stav u javnom prostoru odmah proglašava provokacijom. Naše pjesme, poput “Bleiburg: Kosidba duša” i “Ljubuški: Zlokraka petokraka”, nastale su upravo iz potrebe da se hrvatska bol, žrtva i povijesna istina ne prešućuju. Zato razumijemo važnost javnog glasa koji se ne povlači pred pritiscima.
Posljednjih dana posebnu pozornost izazvala je i Štimčeva objava umjetničkog, AI-generiranog prikaza u kojem je predstavljen kao hrvatski vitez na konju. Dio javnosti požurio je tu sliku osuditi, prikazati je kao provokaciju ili ratničku poruku. Mi u njoj ne vidimo poziv na sukob, nego simboličan izraz identiteta, ponosa i otpora prema političkom prešućivanju Hrvata u BiH. Vitez u hrvatskoj tradiciji nije samo ratnik. On je slika časti, zavjeta, obrane doma, vjere, naroda i dostojanstva. U vremenu u kojem se hrvatski simboli često problematiziraju, a hrvatski zahtjevi za ravnopravnošću olako proglašavaju opasnima, takva slika može se razumjeti kao poruka: ne odustajemo od svoga imena, svoje povijesti i svoga prava na postojanje.
Naravno, svaka snažna simbolika izaziva reakcije. Ali nije pošteno svaku hrvatsku simboliku odmah tumačiti kao prijetnju. Ako drugi narodi imaju pravo na svoje simbole, mitove, povijesne slike i nacionalni ponos, tada to pravo moraju imati i Hrvati. Štimčeva objava, po našem shvaćanju, nije bila usmjerena protiv bilo kojeg naroda, nego protiv šutnje, straha i nametnute krivnje kojom se hrvatski narod u BiH često želi disciplinirati.
Igor Štimac je u Mostaru pokazao da nije samo nogometni trener. S HŠK Zrinjski ostvario je rezultate koji su ostavili ozbiljan trag: trofeji, europski iskorak, pobjednički mentalitet i dodatno podizanje ugleda kluba koji za Hrvate u BiH ima puno šire značenje od samog sporta. Zrinjski nije samo nogometni klub. On je simbol opstanka, ponosa i zajedništva hrvatskog naroda u Mostaru i Bosni i Hercegovini.
Upravo zato Štimčeva uloga ne bi smjela završiti odlaskom s klupe Zrinjskog. On je u kratkom vremenu pokazao da ima sposobnost pokrenuti emociju, okupiti ljude i otvoriti teme koje mnogi izbjegavaju. Njegova izravnost nekima smeta, ali hrvatskom narodu u BiH danas ne nedostaje uljepšanih fraza. Nedostaje mu snažan, jasan i međunarodno prepoznatljiv glas koji će govoriti o stvarnim problemima: legitimnom predstavljanju, izbornom zakonu, političkoj jednakopravnosti, pravu na hrvatski jezik, kulturu, obrazovanje, medijski prostor i demografski opstanak.
Ne tvrdimo da Igor Štimac mora odmah ući u stranačku politiku. Naprotiv, smatramo da bi njegova vrijednost u ovom trenutku mogla biti puno veća ako bi se pojavio kao glas okupljanja, razuma i hrvatskog samopoštovanja. Hrvati u BiH ne trebaju još jednu prolaznu političku parolu, nego ozbiljnu javnu platformu koja bi povezala ljude iz prava, sporta, kulture, gospodarstva, obrazovanja, braniteljskih udruga, mladih i dijaspore. Takav pristup ne bi stvarao nove podjele, nego bi hrvatsko pitanje vratio ondje gdje mu je mjesto — u prostor ozbiljne rasprave o ustavnoj, političkoj i ljudskoj jednakopravnosti.
Hrvati u BiH ne traže tuđe. Traže svoje. Traže pravo da sami biraju svoje legitimne predstavnike. Traže pravo da njihov glas ne bude preglasan brojem drugog naroda. Traže pravo da se njihova povijest ne ismijava, da se njihove žrtve ne prešućuju i da se njihova budućnost ne svodi na iseljavanje, šutnju i prilagodbu.
Zato vjerujemo da bi Štimčev mogući javni angažman trebao krenuti dostojanstveno, široko i promišljeno. Ne kroz jeftinu političku buku, nego kroz razgovore s ljudima u hrvatskim sredinama diljem Bosne i Hercegovine — od Mostara i Hercegovine, preko Središnje Bosne, do Posavine. Takvi susreti mogli bi otvoriti prostor za ozbiljno pitanje: što danas znači stvarna jednakopravnost Hrvata u BiH i kako je pretvoriti iz političke fraze u svakodnevnu stvarnost?
Uz takvo djelovanje prirodno bi se mogao oblikovati i programski okvir koji bi jasno rekao da legitimno predstavljanje nije ekstremizam, nego temelj ravnopravnosti. Da hrvatski jezik i obrazovanje nisu privilegij, nego pravo. Da hrvatski medijski prostor nije luksuz, nego uvjet opstanka. Da sport, kultura i glazba nisu sporedne stvari, nego mjesta na kojima narod čuva vlastiti identitet, samopouzdanje i pripadnost.
Posebno vrijedno bilo bi kada bi se taj javni angažman povezao s konkretnom pomoći mladima i obiteljima. Štimac kao sportaš i trener ima prirodan prostor djelovanja upravo među mladima. Sportski kampovi, potpora malim hrvatskim klubovima, pomoć talentiranoj djeci, stipendije, javne kampanje za ostanak mladih i povezivanje hrvatskih sredina kroz sport i kulturu bili bi dokaz da se ljubav prema narodu ne pokazuje samo velikim riječima, nego i konkretnim djelima.
Naš stav je jasan: Igor Štimac može biti vrijedan glas hrvatskog naroda u BiH ako ostane ozbiljan, dostojanstven i usmjeren prema konkretnom cilju. Taj cilj nije sukob. Taj cilj je jednakopravnost. Taj cilj nije mržnja prema drugima. Taj cilj je ljubav prema svome narodu. Taj cilj nije prošlost radi prošlosti, nego budućnost koja neće biti izgrađena na odricanju od vlastitog imena, jezika, žrtve i prava.
Zato Igoru Štimcu poručujemo: ne povlačite se pred onima koji bi hrvatsku riječ najradije sveli na šapat. Ako ste imali hrabrosti reći ono što mnogi misle, sada je vrijeme da se ta hrabrost pretvori u okupljanje, program i djelovanje.
Hrvati u BiH trebaju glas. Trebaju dostojanstvo. Trebaju zajedništvo. Trebaju ljude koji neće trgovati istinom za miran javni život.
U tome ćete, gospodine Štimac, imati našu podršku.
KRIŽNI PUT
Dario Vištica & Nikola Šimić Tonin
Vjera, Obitelj, Domovina