Hercegovac 61 godinu u braku, a sa suprugom se nikad nije posvađao: Otkrio tko ima posljednju riječ
Hasan Razić (85) iz Opličića kod Čapljine ni u poznim godinama ne odustaje od poljoprivrede. Svakoga jutra ustaje oko pet sati, obrađuje zemlju i brine se o plastenicima, a sa suprugom je u braku već 61 godinu i, kako tvrdi, nikada se nisu posvađali.
U novoj reportaži novinara Marija Brkića za Glas Hercegovine zabilježena je zanimljiva životna priča 85-godišnjeg Hasana Razića, koji unatoč godinama i brojnim životnim teškoćama i dalje svakodnevno radi na svojem imanju u Opličićima kod Čapljine.
Posebno se ponosi domaćim šipkom, odnosno narom, od kojeg svake godine priprema sok. Na njegovu imanju rastu i smokve, breskve, marelice i trešnje, a proizvode prodaje na tržnici u Čapljini.
U braku 61 godinu, a nikada se nisu posvađali
Jedan od najzanimljivijih trenutaka reportaže dogodio se kada je Hasanova supruga otkrila da su zajedno već 61 godinu.
Hasan je pritom ustvrdio da se tijekom svih tih godina sa suprugom nikada nije posvađao, što su, kako kaže, mogli potvrditi i njihovi susjedi.
Na pitanje novinara kako je moguće toliko godina provesti zajedno bez svađe, Hasan je kroz osmijeh objasnio da je najvažnije znati popustiti.
Mora netko šutjeti. Netko je morao malo popustiti, ja sam popustio. Što ono kažu, moja je uvijek zadnja: Da, draga!, našalio se Hasan.
Preživio ratove, bolesti i dva požara kuće
Iza Hasanove vedrine krije se težak životni put. Kao dijete je tijekom Drugoga svjetskog rata s obitelji odselio u Slavoniju, a po povratku 1944. godine ostao je bez oca.
Prisjetio se vremena kada se teško živjelo i kada je, kako kaže, najvažnije bilo osigurati dovoljno kruha za obitelj. Tijekom života bavio se različitim poljoprivrednim poslovima, od uzgoja duhana do stočarstva i voćarstva.
Njegova je kuća dva puta gorjela, a prije nekoliko godina suočio se i s ozbiljnim zdravstvenim poteškoćama. Nakon pada s visine od oko tri metra te kasnijih problema s nogama, jedno se vrijeme teško kretao.
Ispričao je da je uz liječničku pomoć ponovno stao na noge i vratio se svakodnevnim poslovima.
Unatoč svemu, Hasan ne razmišlja o prestanku rada. Kaže da je cijeli život navikao na kretanje i da se teško može zamisliti kako živi u gradu.
Opličići su nekada bili puni mladih, danas ih je sve manje
Tijekom razgovora s Marijem Brkićem, Hasan i njegovi susjedi osvrnuli su se i na promjene koje su tijekom posljednjih desetljeća zahvatile Opličiće i područje Dubrava.
Prema njihovim sjećanjima, Opličići su prije rata imali oko 1.600 stanovnika, dok ih je danas znatno manje. Posebno ih zabrinjava odlazak mladih i sve manji broj djece.
Jedan od sugovornika naveo je kako je ove godine iz njihove mahale u prvi razred krenulo samo jedno dijete, iako se ondje nalazi više od 50 kućanstava.
Ipak, ističu kako se u Opličićima još uvijek može živjeti od rada, posebno od poljoprivrede. Veliku važnost pritom imaju dostupnost vode, izgrađeni vodovod i mogućnost prodaje domaćih proizvoda.
Nekada su se ljudi više družili i pomagali
Poseban dio reportaže posvećen je dobrosusjedskim odnosima i običajima koji, prema riječima sugovornika, polako nestaju.
Hasan i njegovi prijatelji prisjećaju se vremena kada su se susjedi češće okupljali, razgovarali i međusobno pomagali. Danas su, smatraju, takvi susreti sve rjeđi.
Ljudi su se prije više skupljali jedni s drugima. Više su se i svađali, ali su se i pomagali. A sada se niti tko svađa niti tko pomaže, niti koga ima, zaključio je jedan od sugovornika.
Hasan kaže kako mu posebno smeta kada se ljudi okupe, a zatim vrijeme provode gledajući u mobitele umjesto razgovarajući.
Za njega je druženje uz kavu i danas važan dio svakodnevice. Ističe da gotovo svakoga poslijepodneva popije kavu sa susjedima te da rijetko prođe dan a da je pije sam.
Želja mu je da netko nastavi obrađivati zemlju
Hasan je tijekom reportaže pokazao i svoje imanje, na kojemu desetljećima uzgaja voće, povrće i duhan. Uz vlastiti izvor vode, ima i četiri bunara te bušotinu, što mu znatno olakšava poljoprivrednu proizvodnju.
Iako je svjestan da godine prolaze, volio bi da njegovi potomci nastave obrađivati zemlju koju im namjerava ostaviti.
Naglašava da tijekom života nije prodavao obiteljsku zemlju te se nada da voćnjaci i plastenici neće ostati zapušteni.
