Kardinal Puljić: Kad jedan narod drugome bira predstavnika, to ne stvara dobru državu, nego nezadovoljstvo

Gost nove emisije Plenum na FTV-u bio je kardinal Vinko Puljić.

Puljić je govorio o stanju u državi, odnosu religije i politike, nedavnom skupu u Zagrebu na kojem je sudjelovao, trećem entitetu i drugim temama.

Puljić sliku o stanju sustava ne veže samo za Bosnu i Hercegovinu, nego za opću krizu suvremene demokracije, naglašavajući gubitak njezina temeljnog smisla:

Nije samo Bosna i Hercegovina problem, nego u cijelom svijetu demokracija se pomalo urušila. Nestalo je ono demokracije u kojoj je vrijednost čovjek, njegova prava, njegovo dostojanstvo. Nastao je problem jer se sve više nameće interes i koristoljublje.

U tom okviru jasno razdvaja uloge religije i politike:

Religija mora biti na čelu vjere i morala, na čelu dostojanstva i ljudskih prava. Međutim, kod politike interes je taj koji ravna. Tu se često puta ukrštamo, nekad se nađemo na zajedničkoj liniji, a nekad se sukobljavamo.

Daytonska Bosna i Hercegovina: “luđačka košulja”

Govoreći o samoj državi, Puljić pravi jasnu razliku između Bosne i Hercegovine kao povijesne cjeline i njezina dejtonskog uređenja:

Bosna i Hercegovina je jedna stvar, ali dejtonska država je nešto što je vrlo kompleksno i ona ne funkcionira. To smo rekli odmah poslije Daytona – da će teško funkcionirati, i to se pokazalo.

Slikovito opisuje stanje:

Obukli ste nam luđačku košulju i vi otišli, a mi unutra kako se snalazimo.

Iako priznaje da je Dayton zaustavio rat, naglašava njegov ključni nedostatak:

Zaustavio je rat, ali nije uspostavio pravedni mir u kojem svaki narod i svaki čovjek doživljava svoja prava i dostojanstvo.

Međunarodna zajednica i unutarnji odnosi

Puljić kritiku ne usmjerava samo na domaće aktere, nego i na međunarodni faktor:

Puno je kuhara – preslan ručak. U Bosni mnogi kroje. I međunarodna zajednica i lokalni političari. Oni imaju svoj stil i ne vode računa kako to ovdje stvarno stoji.

Ipak, rješenje vidi u unutarnjem uređenju koje mora jamčiti jednakost:

Bosna i Hercegovina neće normalno funkcionirati ako se ne stvore uvjeti da svaki čovjek i svaki narod bude uvažen i vrednovan.

Skup u Zagrebu

Osvrćući se na svoje sudjelovanje na skupu u Zagrebu i reakcije koje su uslijedile, Puljić naglašava da nije bio upoznat sa svim političkim kontekstom organizatora:

Znao sam tko me zove, ali nisam znao sve druge koji stoje iza toga. Oni su skroz politički otišli, a ja nisam političar. Ja želim govoriti ono što je pod savješću – dostojanstvo čovjeka, ljudska prava i jednakopravnost naroda.

Na kritike odgovara prilično izravno:

Ja sam došao, održao svoj govor i otišao. Nisam sudjelovao u odlučivanju. Što su drugi kasnije govorili, ne znam. Ta hajka nije na njih nego na mene.

Bošnjačko-hrvatski odnosi i pitanje jednakopravnosti

Kroz više dijelova razgovora, Puljić se vraća na odnose između Bošnjaka i Hrvata, koje vidi kao ključne:

Najtužnije mi je stanje odnosa Bošnjaka i Hrvata. Nama valja zajedno živjeti i uvažavati jedni druge u jednakopravnosti.

U tom kontekstu posebno problematizira političko predstavljanje:

Kad jedan narod drugome bira predstavnika, to ne stvara dobru državu, nego nezadovoljstvo.

Naglašava da bez tog principa nema stabilnosti:

Tri konstitutivna naroda su kao tronožac. Ako jedna noga nije stabilna, sve pada. Bez jednakopravnosti nema mira.

Treći entitet kao “alternativa”

Na pitanje o trećem entitetu, Puljić ne zauzima izravan politički stav, ali ga vidi kao posljedicu neuspjeha postojećeg sustava:

Ja sam samo rekao da je to alternativa. Ako se ne može stvoriti sustav u kojem svaki narod bira svog predstavnika, onda se traži drugi modus.

Istodobno ostaje dosljedan ranijem stavu:

I dalje sam protiv da se etničko čišćenje ozakoni. Ali ako ne ide ovo, onda ljudi traže ono što je moguće.

“Tajni planovi” bh. politike

Puljić je otkrio “tajne planove” u razgovorima s političarima, o kojima odbija govoriti:

Došao sam do tih planova i smučilo mi se sve. Ali o tome neću pričati.

Ipak otkriva minimum:

To nisu planovi međunarodne zajednice, nego domaći, ali međunarodna zajednica zna za njih. Svaka od tri strane ima svoje planove.

Odlučno je odbio otkriti o čemu se točno radi.

Ako bude trebalo, reći ću. Sad neću.

Granice, država i čovjek

Jedna od njegovih ključnih poruka, koju ponavlja još od rata, ostaje ista:

Granice crtajte kako god hoćete, ali nemojte čovjeka precrtati.

I danas inzistira:

Sačuvajte čovjeka – njegova prava, dostojanstvo, slobodu vjere i građansku slobodu.

Jabuka.tv