Dario Vištica i Nikola Šimić Tonin kroz Križni put povezuju povijest i glazbu

U suradnji Darija Vištice iz Veljaka, diplomiranog ekonomista i glazbenika koji se bavi skladanjem filmske glazbe i glazbenom produkcijom, te Nikole Šimića Tonina iz Drinovaca, književnika, pjesnika, te sudionika Domovinskog rata, publici je nedavno predstavljena pjesma „Ljubuški: Zlokraka Petokraka“ u izvedbi grupe Križni Put.

Riječ je o četvrtoj pjesmi u sklopu projekta Križni put, kojom autori nastavljaju glazbenu i tematsku priču započetu prvom skladbom „Hrvatska grud“, posvećenom kardinalu Alojziju Stepincu kao simbolu vjere, savjesti i vjernosti hrvatskom narodu. Ovaj glazbeno-umjetnički projekt kroz pjesme povezuje povijesne teme i suvremeni glazbeni izraz, a autori su u intervjuu za Dnevni list govorili o nastanku projekta, međusobnoj suradnji te poruci koju žele prenijeti publici.

D/N: Projekt je započeo pjesmom posvećenom Alojziju Stepincu, kao svjesnim i simboličnim izborom da se od samog početka jasno odredi vrijednosni smjer. Kroz tu temu željeli smo progovoriti o domoljublju na način koji je osoban i suvremen — ne kao parola, nego kao dubok osjećaj pripadnosti, poštovanja prema vlastitoj povijesti i identitetu te odgovornosti prema vremenu u kojem živimo. Takav pristup čini temelj i pokretačku snagu cijelog projekta.

Nikola Šimić Tonin i ja upoznali smo se u Zadru, gdje danas živimo, a dodatno nas je povezalo i zajedničko podrijetlo — ja dolazim iz Veljaka, a Nikola iz Drinovaca. Vrlo brzo smo prepoznali podudarnost u razmišljanjima, kako u pogledu temeljnih vrijednosti, tako i u širem društvenom i političkom pogledu.

Nikola, kao sudionik rata u BiH (HVO) i autor iznimno bogatog književnog opusa: pjesnik, pripovjedač, romanopisac, dramski pisac, pisac za djecu, autor udžbenika, esejist te književni, likovni i dramski kritičar, u ovaj projekt unosi iskustvo i autentičnost. Ima objavljeno više od 30 službenih izdanja, uključujući knjige, monografije, pjesme, drame i kazališne predstave. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja struke, kako na glazbenim tako i na pjesničkim natjecanjima.

S druge strane, ja sam gitarist, skladatelj i aranžer koji je, osim standardne glazbe, radio i glazbu za kratke filmove prikazivane na festivalima u brojnim državama svijeta. Neki od njih osvajali su i nagrade, a vrijedi spomenuti da je u Španjolskoj 2022. godine osvojena prva nagrada na „Paella Film Festivalu“, dok je dokumentarni film „Izazovi migracije: Isti ljudi / Druga mjesta“ prikazan u kino dvoranama 1zemalja EU.

Upravo u tom spoju leži posebnost i snaga naše suradnje. Ta podudarnost u razmišljanju, kao i umjetnička svestranost obojice, prirodno je dovela do suradnje jer nam je bilo važno da ono što radimo ima jasnu poruku i autentičnu podlogu. Vjerujemo da takav pristup može doprijeti do publike i otvoriti prostor za promišljanje, bez obzira na različite perspektive.

D/N:Osim već objavljenih pjesama, i dalje radimo u istom kreativnom smjeru, ali svaka nova skladba donosi svoju nijansu i drugačiji fokus. Nije riječ o jednom obrascu, nego o više priča koje se stapaju kroz zajednički osjećaj i glazbeni izraz. Uvijek nam je važno da pjesma prvo „odradi“ emotivno i glazbeno, pa tek onda ide u objavu, bez žurbe i kalkuliranja.

Što se tiče albuma, još ne želimo vezati projekt uz točan datum. Radimo postupno i objavljujemo pjesme kako su spremne, a album će se dogoditi onda kada osjetimo da materijal ima prirodnu zaokruženost. U ovom trenutku važniji su nam proces i kvaliteta svake pojedine pjesme nego rokovi.

D/N: Motivacija je prije svega došla iz potrebe da se određene teme, koje nose povijesnu i emotivnu težinu, progovore kroz glazbu na iskren i dostojanstven način. Nismo htjeli ostati na površini, nego ući dublje u priče i osjećaje koji i danas žive među ljudima, ali se rijetko izražavaju kroz suvremeni glazbeni izraz.

Pop rock forma nam se tu pokazala kao dobar most između poruke i publike. Obojica potječemo iz Hercegovine, što nam je važna poveznica koja se prirodno prenosi i u ono što radimo. Svjesni smo i osjetljivosti tog prostora, kao i činjenice da ljudi tamo nose svoje priče, povijest i određene nepravde koje nisu nestale, dok s druge strane i oni koji žive izvan rodnog kraja često nose snažnu emocionalnu vezu i osjećaj pripadnosti.

Taj odnos prema zavičaju, gdje god se nalazili, nešto je što se duboko osjeća i u nama. Upravo iz tog razloga nam je prirodno da se u prvom redu obraćamo medijima iz hercegovačko-bosanskog prostora, jer tamo taj kontekst najbolje živi i najizravnije se razumije. Naš cilj nije dijeliti ili polarizirati, nego kroz glazbu izraziti ono što mnogi ljudi već osjećaju, ali možda nemaju priliku reći na ovaj način.

D/N: Reakcije slušatelja su nam zaista zanimljive i vrlo raznolike, ali u najvećoj mjeri pozitivne. Ljudi se najviše vežu za emociju u pjesmama — bez obzira na to slažu li se s porukom u potpunosti ili ne, prepoznaju iskrenost i to nam je najvažnije.

Dosta slušatelja piše da ih je glazba „pogodila“ jer ih podsjeća na osobna ili obiteljska iskustva, što znači da se pjesme uspijevaju povezati s ljudima na dubljoj razini. Naravno, kao i kod svake tematike koja ima snažniji identitetski i povijesni kontekst, postoje i različita mišljenja. Dio negativnih komentara dolazi od ljudi koji imaju drugačiji svjetonazor ili politički pogled, ponekad i kroz prizmu nacionalnih interpretacija, što smo u potpunosti očekivali.

To je prirodno kada se otvaraju teme koje su osjetljive i koje svatko doživljava iz vlastite perspektive. Nama je to dio šireg dijaloga i ne gledamo na to kao na nešto negativno u smislu same glazbe. Dapače, važno nam je da pjesme izazivaju reakciju i da se o njima razgovara, jer ravnodušnost bi bila najgori ishod.

U konačnici, i pozitivne i kritičke reakcije pokazuju da glazba komunicira s ljudima, a to je ono što nam je kao autorima najvažnije.

D/N: Naravno, smatramo da glazba može doprinijeti razumijevanju povijesti, ne tako da je tumači ili zamjenjuje stručne izvore, nego tako da je približi ljudima kroz emociju i osobni doživljaj. Ona često otvara prostor da se o nekim temama uopće počne razgovarati, i to nam je važan segment onoga što radimo.

Naše pjesme, poput „Dusina: Krvavi ljiljani“ ili „Ljubuški: Zlokraka petokraka“, nastaju iz našeg autorskog i svjetonazorskog pogleda na povijesne događaje. Primjerice, pjesma „Ljubuški“ temelji se na sjećanjima moje bake Anice i njezine sestre Jake, koje su kao djevojke iz bačve svjedočile potresnim događajima iz 1945. godine.

To su interpretacije proizašle iz onoga kako mi vidimo određena razdoblja i iskustva, a ne pokušaj nametanja jedne jedine istine. Svaka povijest ima više slojeva i različitih perspektiva, i mi kroz glazbu izražavamo onu iz koje dolazimo.

Tematski se dotičemo osjetljivih razdoblja poput Drugog svjetskog rata, poraća te rata 90-ih godina u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Naša namjera je očuvanje sjećanja na događaje i ljude za koje smatramo da su dio povijesnog identiteta prostora iz kojeg potječemo. Glazba nam je sredstvo da se te priče ne zaborave, nego da ostanu žive u kolektivnom pamćenju kroz umjetnički izraz.

D/N: Za nas osobno, očuvanje povijesne istine prije svega znači odgovornost prema sjećanju — prema ljudima, događajima i vremenu koje je ostavilo duboke tragove na ovim prostorima. Ne gledamo na povijest kao na nešto što je „zaključano“ u knjigama, nego kao nešto što i dalje živi u obiteljskim pričama, u identitetu ljudi i u osjećajima koje ta iskustva nose.

Upravo zato smatramo da je važno da se o tim temama govori, čak i kada su teške i kada nemaju jednu jednostavnu interpretaciju. Kroz ovaj projekt pokušavamo dati svoj doprinos tome da se određena sjećanja ne izgube ili ne svedu na površne interpretacije.

Svjesni smo da svatko ima svoj kut gledanja na povijest, i mi ne bježimo od toga da polazimo iz vlastite perspektive i vrijednosnog okvira. Ali jednako tako vjerujemo da umjetnost, pa tako i glazba, ima pravo i dužnost otvoriti prostor za emociju, promišljanje i dijalog.

Poruka koju želimo ostaviti nije jednostavna ni jednosmjerna. Ako išta, željeli bismo da ljudi nakon slušanja zastanu i promisle — o svom identitetu, o povijesti, o ljudima koji su je živjeli i o posljedicama koje i danas osjećamo.

U konačnici, naš cilj je da glazba ostane kao trag — ne kao konačan odgovor, nego kao podsjetnik da povijest nije samo prošlost, nego i dio onoga što jesmo danas.