Priča o vinariji sa stoljetnom tradicijom: Svi su Begići bili hobisti, a Branimir je odlučio osvojiti tržište

Priča o vinariji sa stoljetnom tradicijom. Pradjed, djed i otac, svi su Begići bili hobisti, a Branimir je odlučio osvojiti tržište.

U mjestu Prolog kod Ljubuškog, smještena je priča o Podrumu Begić, vinu i vinogradima starim skoro cijelo jedno stoljeće. No, njen ozbiljniji segment počinje kada mladi ekonomista, nasljednik i vinske i porodične loze, Branimir Begić, shvati da su preci već izgradili brand i kako je vrijeme da hobi preraste u biznis.

“Pradjed je zasadio prve loze, djed ih proširio, tada se vino pravilo samo za obitelj i susjede. Moj otac je 1998. godine, uz svoj redovni posao, iz hobija počeo puniti butelje, no kako to obično biva, hobi brzo preraste u nešto ozbiljnije”, započinje svoju priču za Agroklub.

Otac “povukao ručnu”, Branimir “dodao gas”

Tako se i dogodilo. Naš sugovornik se prisjeća trenutka kad je odlučio preuzeti kormilo obiteljskog posla. Naime, njegov otac Leon, inače dugogodišnji bankar, u jednom trenutku je riješio “povući ručnu”, jer je hobi već izrastao u nešto ozbiljnije. Tada su, dvojica Branimirove braće već su bila zaposlena na drugim poslovima, a on kao najmlađi, kaže, nije se do tada ni vidio u svijetu vinara.

“Nisam studirao agronomiju, nego ekonomiju i menadžment. No, u trećoj godini fakulteta, kad je otac rekao da će smanjiti proizvodnju, jer sam nije mogao da stiže sve, sinula mi je ideja – imamo brend, tržište, potražnja postoji, a Hercegovina se sve više otvara vinskom turizmu. Zašto ne bismo gradili budućnost na onome što već imamo“, priča Branimir.

Inače, Begića smo zatekli na Sarajevo Wine Festu, održanom početkom mjeseca. A, neprimijećen nije prošao ni najtrofejniji trener u Premijer ligi BiH, Amar Osim. Koji je upravo prolazeći pored ovih vina kazao kako su “prava priča”.

I tako su od skromnih nekoliko tisuća litara, danas stigli na godišnju proizvodnju između 35 i 40 tisuća litara vina. Vinograde su proširili, te sa dva i pol hektara vlastitih nasada došli su do šest i pol hektara, a surađuju i s kooperantima, čija je proizvodnja strogo kontrolirana na dodatnih pet hektara.

Ispisali poglavlje u povijesti bh. vinarstva

Ponosni su na svoju jedinstvenu Žilavku selekcija Rastok. “Ime je dobila po polju Rastok, gdje su pradjed i djed zasadili prve vinograde. Grožđe dolazi isključivo s tih starih nasada, a vino odležava u bagremovim bačvama. To je kompleksno vino koje se uvijek rasproda u rekordnom roku“, navodi mladi Begić.

Ova vinarija ispisala je i poglavlje u historiji bosanskohercegovačkog vinarstva – prva je u Hercegovini zasadila plavac mali i nakon pet godina dokazivanja kvalitete, dobila službenu ocjenu da se može klasificirati kao vrhunsko vino.

“Ponosni smo što smo zaslužni da se plavac mali uvrsti na sortnu listu BiH. Ipak, to nije naš glavni pravac razvoja, jer ova sorta traži specifične uvjete. No, zato ulažemo u trnjak, našu autohtonu crnu sortu, dok plavac mali ostaje naš as u rukavu“, dodaje.

Hercegovačka vina posljednjih deset godina, kako ocjenjuje, doživjela su rast u kvaliteti. Branimir kaže da nema loše žilavke i da je to sorta s nevjerojatnim potencijalom, jedna od najperspektivnijih u Evropi.

“Problem je što je potražnja veća od proizvodnje. Svake godine povećavamo nasade, ali mali vinogradari smanjuju površine zbog tržišnih uvjeta. Hercegovini nedostaje hektara i hektara vinograda da bismo zadovoljili potrebe tržišta“, kaže ovaj vinar i dodaje kako se upravo zbog toga ne upuštaju ni u izvoz.

Begić vina i na Karibima

No, na jedno tržište van BiH ipak su poslali svoja vina, a riječ je o Karibima. Kada se ukazala prilika da pošalju svoje uzorke, dobili su pozitivan feedback tamošnjih somelijera, i tako je otpremljena prva paleta u ovaj tropski raj.

“Cijena je bila odlična, a prodaja ide jako dobro. Ove godine planiramo veće količine“, dodaje Begić.

Dok se on uz pomoć braće posvećuju rastu vinarije, njihov otac Leon, koji se sprema za mirovinu, i dalje s veseljem ulazi u vinograd. “Cijeli je život proveo u banci, ali nema veće sreće za njega nego sjesti na traktor i otići među loze. Kad ode u mirovinu, imat ću najboljeg radnika s najmanje troška”, smije se Branimir.