Hrvatska rukometna reprezentacija postigla je izvanredan uspjeh na Svjetskom prvenstvu i tako razuvjerila one koji su sumnjali u to da će se momčad pod vodstvom Dagura Sigurdssona popeti na svjetski tron.
Zlato je ostalo nedosanjano, no srebro je u rukama Hrvata koji su još jednom pokazali autoritet, sportski duh i odvažnost u utakmici života. Zdušno su ih bodrili navijači, neki dolaskom na sportski teren i pjevajući domoljubne pjesme, a neki uz male ekrane, nervozno prateći svaki njihov korak i pišući pjesme o veličanstvenu uspjehu.
Cijela Hrvatska, ponesena rukometnom euforijom, poželjela im je čestitati, zagrliti ih i pružiti im ruku. To su neki mogli i učiniti dolaskom na Trg bana Josipa Jelačića, gdje je jučer priređen svečani doček, kao i večeras u Ljubuškom – tvornici rukometa.
Atmosfera na dočeku u Ljubuškom bila je, očekivano, fantastična. U trenutku kada su na pozornicu stupili David Mandić, Ivano Pavlović i Diano Ćeško uslijedio je gromoglasan pljesak, a potom su ih pozdravili predstavnici gradske vlasti te humački gvardijan fra Dario Dodig. Tom prigodom uručeni su im i prigodni pokloni, a onaj za Mateja Mandića, koji je večeras opravdano izostao s velikog slavlja, preuzeo je njegov otac Franjo.
Sve je na kraju „začinjeno“ s neslužbenom himnom rukometaša na ovom Svjetskom rukometnom prvenstvu „Ako ne znaš šta je bilo“ koja je odzvanjala Gradskom športskom dvoranom.
Grad Ljubuški i RK Izviđač Agram s ponosom su dočekali svoje sjajne dečke te se raduju novim generacijama koje će zasigurno briljirati na terenu i pokazati kako se, kada je najteže, za Hrvatsku srčano bori.
+ There are no comments
Add yours