Ljubušanka Rahela Matijašević: Moderan način života i očuvanje tradicije mogu ići ruku pod ruku
Ljubav prema tradiciji ne poznaje godine, a šesnaestogodišnja Ljubušanka Rahela Matijašević to je pokazala na manifestaciji „Slavonijo, u jesen si zlatna“, na kojoj je proglašena najljepšom djevojkom u narodnoj nošnji.
Članica HKUD-a „Sv. Ante“ Humac i učenica Gimnazije Ljubuški s ponosom je predstavila svoje društvo i rodni kraj, a ovo priznanje donijelo joj je uspomenu koju će dugo pamtiti.
Trenutak proglašenja Raheli je, kako kaže, djelovao gotovo nestvarno. U prvom trenutku nije bila ni svjesna što se dogodilo, a onda je čula veliki pljesak i podršku djevojaka koje su je bodrile sa strane.
„Ova nagrada mi zaista puno znači, jer znam da su članovi društva ponosni na mene i što sam predstavljala naše HKUD, za koje se već dugo godina zna i koje nosi ime ponosa i naše tradicije. Prvi put sam dobila nagradu i uopće bila zadužena za nešto ovakvo“, ističe Rahela za Bolji Ljubuški.

Za ovu mladu djevojku narodna nošnja mnogo je više od odjeće iz nekih prošlih vremena.
„Za mene narodna nošnja nije samo obična odjeća nekog starog vremena koju su naši preci nosili. Ona predstavlja puno više – ljepotu tradicije našega kraja jer znam koliko su naše bake i djedovi uživali dok su je nosili“, govori Rahela.
Članica HKUD-a „Sv. Ante“ Humac već je godinu i pol dana, a ljubav prema društvu rodila se već pri prvom susretu s njegovim članovima.
„Biti dio HKUD-a „Sv. Ante“ za mene nije samo članstvo. Za mene je to ljepota, ponos i, najbitnije, očuvanje tradicije koju su nam naši preci ostavili. Zavoljela sam ga na prvu jer sam upoznala divne ljude i nove prijatelje“, kaže Rahela.
Među brojnim uspomenama koje je stekla u društvu posebno izdvaja svoj prvi nastup, kada je tek postala njegovom članicom. Iako smatra da zanimanje mladih za narodnu baštinu danas nije veliko kao nekada, raduje je što još uvijek postoje oni koji prepoznaju njezinu vrijednost i aktivno sudjeluju u očuvanju tradicije i običaja.
„Moderan način života i očuvanje tradicije mogu ići ruku pod ruku. Hvala Bogu, još uvijek imamo mlade koji to vole i koji se time bave. A od svega je najvažnije imati ljubav prema onome što se radi. Samo na takav način se običaji mogu sačuvati i prenijeti budućim generacijama. To je ono što radim i sama“, poručuje ova šesnaestogodišnjakinja.
Rahela je tek na početku svog puta, a već ima lijepu uspomenu i priznanje koje je na ponos njoj, obitelji i društvu koje predstavlja.
Upravo ovakve pozitivne priče pokazuju da tradicija nije samo dio prošlosti, nego i nešto što mladi mogu nositi sa sobom i prenositi dalje, s jednakom ljubavlju i poštovanjem kako su to nekoć činile starije generacije.
Piše: Antonela Marinović Musa