Ljubuški homerolog Krešo Vujević otvara stoljetnu zagonetku: Križ ili kameni mač?
Ako krenete starim putem od Ljubuškog preko Humca pa onda dalje prema Vrgorcu, na trećem kilometru s lijeve strane nalazi se jedan brežuljak koji mještani oduvijek nazivaju Ružica. Na vrhu brežuljka nalazi se antička gomila, nekoliko stećaka i jedna kamena skulptura koja na prvi pogled gotovo neizbježno upućuje na – kameni križ.
Međutim, upravo taj prvi pogled, smatra ljubuški homerolog Krešo Vujević, možda nas vodi prema pogrešnom odgovoru.
Što ako ono što danas izgleda kao križ zapravo nije križ, već nešto mnogo starije?
Vujević već duže vrijeme pokušava pronaći odgovor na tu zagonetku. Ne polazi, kaže, od toga da unaprijed zna što je taj kamen. Polazi od pitanja.
„Na prvi pogled skulptura zaista izgleda kao križ. Ipak, kada se bolje pogleda, posebno njezini ugravirani ornamenti, pojavljuje se problem. Takvi ornamenti se, koliko je meni poznato, ne uklapaju u klasičnu kršćansku sakralnu umjetnost. Zbog toga sam počeo razmišljati postoji li drugo objašnjenje“, govori Vujević za Bolji Ljubuški.
Njegova je pretpostavka da skulptura možda ne predstavlja križ, nego kameni mač zaboden pokraj stećka, odnosno spomenik nekom davno preminulom ratniku.
„Ako je tako, onda ne govorimo o kršćanskom simbolu. Govorimo o jednom puno starijem običaju – o načinu na koji se pokojniku, osobito ratniku, mogla odati počast“, ističe Vujević.
Ako je riječ o maču uz grob, onda se moramo zapitati koliko su zapravo stare tradicije koje danas povezujemo sa stećcima. Oni su desetljećima, pa i stoljećima, predmet istraživanja povjesničara i arheologa. Danas se gotovo redovito promatraju kao srednjovjekovni nadgrobni spomenici.
Vujević, međutim, smatra da bi pitanje trebalo postaviti nešto drugačije.
„Ako se na nekropole stećaka i dalje budemo usredotočili isključivo kao na srednjovjekovne nadgrobne spomenike, u tom slučaju oni će trajno ostati samo tihi kameni spavači bez jasno određenog vremena njihova početnog nastanka. Pravo je čudo kako povjesničari nikada nisu dovoljno proširili potragu za stvarnim vremenom nastanka tradicije stećaka. Prije svega mislim na potragu koja bi išla dalje od srednjega vijeka.“
A trag za takvim razmišljanjem Vujević pronalazi u djelima Homera.
Kao homerologu, upravo su mu Homerovi opisi drevnih pogrebnih običaja posebno zanimljivi.
U Ilijadi, u XVI. pjevanju, Homer opisuje pokop i podizanje grobnog humka, nakon čega se postavlja kamen kao počast pokojniku.
U prijevodu koji navodi Vujević stoji:
„Tu će ga braća sahranit i hum će grobni
Nasut i metnuti stećak, jer čast je mrtvima takva.“
Za njega je taj opis iznimno zanimljiv.
„Ne kažem da Homer govori o našim stećcima u današnjem smislu. Ali on govori o običaju koji je vrlo važan za razumijevanje njihove moguće starosti. Govori o grobnom humku i kamenu koji se postavlja na njega kako bi se odala čast mrtvome.“
Kada se s Ružice pogled proširi prema okolnim brdima, pojavljuje se još jedan problem koji je Vujevića dugo zaokupljao – antičke gomile.
One se nalaze na vrhovima brojnih brežuljaka i brda kojima obiluje ovaj kraj, ali i cijela Hercegovina i šira regija. Često ih se naziva ilirskim gomilama.
Vujević postavlja pitanje: Znamo li doista tko ih je prvi gradio?
„Neozbiljno je Ilirima automatski pripisivati gradnju svih poznatih gomila. Time zapravo možemo stvoriti dodatnu prepreku onima koji žele tragati za pravom istinom.“
Razlog vidi u tome što o kulturi i obrednim običajima drevnih stanovnika ovoga prostora još uvijek nemamo dovoljno pouzdanih podataka da bismo svaku takvu građevinu bez dodatnih dokaza pripisali jednom narodu.
„Očito je da su antičke gomile na vrhovima brežuljaka i brda nastale od prirodnog kamena, kojega su donosile i slagale ljudske ruke. A neke od njih doista su goleme. Pojedine su toliko impozantne da se čovjek mora zapitati koliko je ruku sudjelovalo u njihovu nastanku i koliko je godina trebalo da se izgrade.“
U njegovu zavičajnom području posebno se ističu gomile na brdu Zelengora iznad Vitine, kao i gomila u Gornjim Radišićima na Krvnici.
Obje su, ističe, dovoljno velike i istaknute da se vide gotovo sa svake točke Ljubuškog polja.
Ipak, posebno mjesto u toj priči zauzima gomila na Matokitu iznad Vrgorca, a ona je veličine dvokatnice.
Oni koji pripisuju Ilirima gradnju gomila, nikada nisu ponudili valjan razlog što su te gomile uopće građene. Zato je potrebno proširiti potragu za odgovorom o njihovom nastanku među drugim drevnim narodima.
Autor: Antonela Marinović Musa / Bolji Ljubuški