U tišini Krivodola živi uspomena na ljubuške vitezove: Novo spomen-obilježje podsjeća na snagu njihove žrtve

Na mjestu gdje tišina govori snažnije od riječi, a sjećanja ostaju živa unatoč prolasku desetljeća, na Krivodolu kraj Mostara dostojanstveno je obilježena 34. obljetnica pogibije hrvatskih branitelja i ljubuških vitezova – Nedjeljka Bandura, Žarka Milićevića, Slavka Macana, Ante Tolića i Adisa Mujanovića.

U zajedništvu obitelji poginulih, suboraca, prijatelja te predstavnika braniteljskih udruga, Grada Ljubuškog, Vlade i Skupštine Zapadnohercegovačke županije, Vlade Federacije BiH i Specijalne policije MUP-a ZHŽ-a još je jednom potvrđeno kako žrtva onih koji su svoje živote utkali u slobodu domovine nikada neće biti zaboravljena.

Obilježavanje je započelo svetom misom u crkvi svetog Ante na Humcu, nakon čega su se okupljeni uputili prema Krivodolu, mjestu njihove pogibije, gdje je održana komemoracija uz molitvu i polaganje vijenaca.

Posebno dirljiv trenutak bilo je otkrivanje novog spomen-obilježja podignutog u čast poginulim braniteljima, trajnog simbola zahvalnosti, ljubavi i sjećanja na njihove živote i žrtvu. Spomenik su zajednički otkrile obitelji poginulih branitelja, a blagoslovio ga je humački gvardijan fra Miro Šego.

Dodatnu emociju ovom činu daje činjenica da je autor spomen-obilježja Tarik Mujanović, brat poginulog Adisa Mujanovića. Tako, uz već postojeće spomen-obilježje, koje je izradio Ivan Luburić Ković, novo zdanje sada čini jedinstvenu memorijalnu cjelinu – mjesto trajnog pijeteta, molitve i sjećanja na heroje Hercegovine.

Prigodnu molitvu na Krivodolu predvodio je Vinko Baćak, a okupljenima se obratio i glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Ljubuški, Šemsudin ef. Germić. U programu je sudjelovao je i prof. Ivan Sušac izvedbom nekoliko pjesama, dok je riječi zahvale i sjećanja uime IV. Radiško-probojske satnije uputio Jozo Marić.

„Pamte vas vaša mjesta i ulice u kojima ste načinili svoje posljednje ovozemaljske korake. Pamti vas vaš narod i zemlja Hercegovina. Taj vaš hod po rodnoj grudi nije bio samo puko hodanje ovom zemljom, nego hod okrunjen najvećim darom koji čovjek može dati pri prijelazu iz ovozemaljskog u onaj drugi život, u zajedništvu sa svojim Stvoriteljem. Taj dar sadržan je u riječima Svetoga pisma: ‘Nitko nema veće ljubavi od ove – položiti vlastiti život za drugoga.’ Vi ste upravo taj čin ljubavi iskazali prema svome narodu, svome kamenu i svojoj zemlji Hercegovini“, kazao je Marić.

I danas, nakon 34 godine, imena Nedjeljka Bandura, Žarka Milićevića, Slavka Macana, Ante Tolića i Adisa Mujanovića ostaju trajno upisana u srcima hrvatskog naroda kao simbol hrabrosti, zajedništva i bezuvjetne ljubavi prema domovini. Njihova žrtva ostaje trajna obveza – čuvati istinu, njegovati sjećanje i s ponosom prenositi zahvalnost za slobodu koju danas živimo.

Antonela Marinović Musa