Miris kestena ponovno zamirisao Ljubuškim: Miris djetinjstva koji se ne zaboravlja

S prvim hladnijim danima u studenom, ulice Ljubuškog ponovno su ispunjene prepoznatljivim mirisom pečenih kestena. Nakon dvogodišnje pauze, u grad se vratila mala jesenska tradicija koja mnogima priziva sjećanja iz djetinjstva – štand s pečenim kestenima u središtu grada.

„Prošle dvije godine nisam pekao jer nije bilo dovoljno kestena, a i cijena je otišla gore. Ove jeseni ih konačno ima više, pa sam se vratio na staro mjesto“, kaže za portal Hercegovina.info Ante iz Širokog Brijega, dok lopaticom prebire po vrućim plodovima ispred svoga štanda u Ljubuškom.

Njegovi kesteni stižu iz Konjica, koji uz Cazin, Bužim, Veliku Kladušu i Kostajnicu ostaje jedno od rijetkih područja u BiH gdje ova jesenska poslastica uspijeva u većim količinama.

Unatoč višoj cijeni, interes kupaca raste sa svakim danom. Ljubušaci zastaju uz štand, razmjenjuju par riječi i ruku griju na toplim kestenima – miris djetinjstva koji se, kažu, ne zaboravlja.

Kesten nije samo simbol jeseni nego i prava mala riznica hranjivih tvari. Za razliku od većine orašastih plodova, sadrži vrlo malo masnoća, ali obiluje složenim ugljikohidratima, vlaknima i vitaminom C, što ga čini idealnom namirnicom za hladnije dane.

U Hercegovini, gdje su zime blage ali duge, pečeni kesten često se doživljava i kao društveni ritual – razlog da se nakratko stane, ugrije i popriča. Ili kako bi rekli stariji Ljubušaci:

“Kesten nije samo hrana, nego miris koji svake godine podsjeti da je jesen došla kući.”

M. Ćorić/ Hercegovina.info