Ljetni kamp „Nigdjezemska 2025.“: DJECA SU DOBILA NAJLJEPŠI LJETNI POKLON TE ISKUSTVO KOJE ĆE PAMTITI CIJELI ŽIVOT

Piše: Antonela Marinović Musa / Bolji Ljubuški

Druženje, zabava, smijeh, stjecanje novih iskustava i prijateljstava, najbolje opisuju ljetni kamp za djecu „Nigdjezemska 2025.“ koji je održan u Ljubuškom, na predivnoj lokaciji uz rijeku Trebižat. Ukupno 42 djece u dobi od 8 do 13 godina uživalo je u blagodatima prirode, ali i u pažljivo osmišljenu programu koji su za njih pripremili stručnjaci iz različitih oblasti u suradnji s HPD Vrlosinj.

Snalažljivost i hrabrost

„Glavne karike ovog kampa bile su tri žene: Maja, Gabrijela i ja, koja sam kao začetnica ideje ponosna na svoj tim koji je odlično funkcionirao, a to je jako važno kad su djeca u pitanju. Mirka, Pero, Marko, Danijel i Ante, svatko je znao svoj dio posla i bez njihove podrške bilo bi nam jako teško. Ženski dio ekipe bio je zadužen za cijeli program, kuhinju, radionice, tjelesne aktivnosti, kao i za podršku djeci koja su u svakom trenutku mogla doći do nas i pitati što god im treba. Budući da nam je ovo bio prvi organizirani kamp, koji je održan u dva termina, dosta stvari se rješavalo u hodu, a to smo mogli jer su djeca bila fantastična, prilagodljiva i od svake pomoći u bilo kojem trenutku. Stariji su imali radionicu s psihologinjom o međusobnim odnosima i rješavanju konflikata, dok su mlađi za to vrijeme imali kreativne radionice. Karaoke smo spontano osmislili na zahtjev djece, koja nisu skrivala oduševljenje. Sudjelujući na kampu, djeca su pokazala ono što često njihovi roditelji nemaju priliku na njima vidjeti – samostalnost, sposobnost rješavanja nekog problema u trenutku. Primjerice, kad bi jedno od njih kazalo: „Nestalo je vode za pranje posuđa“, drugo bi se pojavilo s idejom kako taj problem učinkovito riješiti“, kazala nam je psihologinja Martina Herceg.

Djeca su također pokazala snalažljivost i hrabrost prilikom dolaska novinara koji su pokazali zanimanje za ovaj kamp, ali su i usvojila neke nove obrasce ponašanja.

„Tijekom kampa smo definitivno promicali i ljepotu našeg malog kraja. Neki nisu znali imenovati rijeku kraj koje se nalaze, neki nikad nisu bili na tvrđavi hercega Stjepana ili na vodopadu Kravica. Učili su i svjedočili o riječnim životinjama. Patka s tek izleženim pačićima ili barska kornjača u Trebižatu fenomen je koji se rijetko kad viđa, a prva grupa je to imala priliku vidjeti. Završetak kampa je, pak, označio pogled u zalazak sunca s tvrđave hercega Stjepana gdje su se i dodjeljivale diplome za sudjelovanje. Nakon toga je slijedio silazak i trčanje u zagrljaj roditeljima. Zanimljivo je i to da nije bilo svađe među braćom i sestrama, što kod kuće baš i nije tako. Vrijedi spomenuti i to da se nakon predstavljanja u medijima tražilo mjesto više, pa su nas roditelji natjerali da razmislimo o još jednom terminu u kolovozu ove godine. Međutim, to ćemo još vidjeti. Ono što možemo još popraviti, na temelju reakcija djece i roditelja, uglavnom je vezano za hranu, raspored šatora i vremensku organizaciju, što će nam puno značiti za organizaciju budućih kampova. Ovom prigodom zahvaljujemo tvrtkama Džajić Commerce i Union Foods koji su podržali naš rad doniravši svoje proizvode“, istaknula je Herceg.

Prevladavanje strahova

Profesorica tjelesne i zdravstvene kulture Maja Bošnjak imala je zadatak osmisliti tjelesne aktivnosti u prirodi, koje su djeci itekako bile zanimljive.

„Cilj je bio djeci pokazati kako se ne mora vježbati samo u teretani ili dvorani. Hodanje po traci, skakanje u rijeku pomoću užeta, društvene igre natjecateljskog karaktera, samo su neke od aktivnosti tijekom kojih su djeca prevladala svoje strahove. Iz ovog kampa sudionici su mogli (i jesu) izvući više poruka, između ostalog i to da im neće uvijek biti udobno kao u vlastitom krevetu, da moraju jesti i „tuđu“ hranu, a ne samo maminu, da moraju dijeliti stvari i s ostatkom ekipe. Ono što je najbitnije za većinu djece je to da su otišli od roditelja, a da to nije kod bake i djeda. Kako će djeca prevladati strah od mraka i šume, toga smo se najviše pribojavali, međutim prošlo je i više nego odlično. Povratna informacija od roditelja je ta da djeca i nakon kampa prepričavaju dogodovštine. Mislim da to dovoljno govori o svemu“, kazala je Bošnjak.

Liječnica Gabrijela Erić iznijela je također svoje dojmove, naglasivši da djeci nisu nedostajali mobitel i internet.

Spremnost za učenjem

„Svi su radosno prihvaćali nepoznato, bili spremni za učenje, a neki su pokazali talente za slikanje, ručni rad, pjevanje. Osobno sam bila zadužena za kreativne radionice i izradu pomoćnih materijala kampa kao što su ukrasi, dijelovi čitaonice na otvorenom, društvene igre od kamenja i drveta. Sa mnom su djeca crtala na platnu i drvetu, a djevojčice sam učila plesti pletenice. S obzirom na to da sam po struci liječnica, bila sam spremna i za pružanje prve pomoći u slučaju nezgode. Također, djecu sam podučavala osnovama pristupa unesrećenoj osobi, a praktični dio vježbali su jedni na drugima. Nisu se samo djeca zabavila, nego i ja s njima, a nekoliko njih mi je posebno priraslo srcu te se nadam da ću ih vidjeti i iduće godine. Svi su dobro i pristojno odgojeni tako da su komunikacija i rad s njima prošli bez ikakvih problema“, rekla je Erić.

Nijedno dijete se nije vratilo kući prije kraja programa, što dovoljno govori o hrabrosti, sposobnosti i samostalnosti djece kad im se pruži prilika.

Za kraj razgovora psihologinja Herceg uputila je zaključnu poruku te je naglasila pozitivne dojmove roditelja koji su imali potpuno povjerenje u cijelu ekipu.

Vjeruj da dijete može!

„Najveća lekcija s kampa mi je – vjera. Vjeruj da će biti dobro. Vjeruj da dijete može! Vjeruj da, ako se nešto loše i dogodi, ti možeš to riješiti. Osobno sam puno naučila i narasla zajedno s djecom kroz ovo iskustvo. Podijelit ću s vama i najveći teret, a to je okolina koja je iz najbolje namjere imala puno različitih komentara. U šali sam govorila, osim što je naša briga oko 20 djece i njihovih roditelja, iza nas je još toliko naših bliskih ljudi koji ne spavaju i brinu kako ćemo mi to sve odraditi. Osim svom timu, ovim putem zahvaljujem i svim hrabrim roditeljima koji su nam ukazali povjerenje i pustili svoju djecu da provedu noći kraj rijeke u šatoru. Djeca su sigurno dobila iskustva koja će pamtiti za cijeli život. Roditelji priznaju da im nije bilo lako. Neki nisu spavali, ali su nam vjerovali. I na kraju se uvjerili da su svom djetetu poklonili predivan poklon ovoga ljeta“, zaključila je Herceg.